Koje su strukturne karakteristike kristalnih ukrasa?

Mikroskopska kristalna struktura
Materijal jezgre prirodnih kristalnih ukrasa pripada trigonalnom kristalnom sustavu. Njegova osnovna strukturna jedinica je tetraedar silicij-kisik, gdje se svaki atom silicija nalazi u središtu tetraedra kojeg čine četiri atoma kisika; veliki broj ovih tetraedara povezuje se dijeleći atome kisika kako bi formirali stabilan, tro-dimenzionalni mrežni okvir.

U svom čistom stanju, kristalna struktura je jednolična; međutim, prisutnost nečistoća u tragovima-kao što je aluminij (Al), željezo (Fe) ili titan (Ti)-stvara centre boja, što rezultira nijansama poput ljubičaste, žute ili ružičaste.
Prirodni ukrasi često zadržavaju tragove svog geološkog porijekla, kao što su uključci plina-tekućine, linije rasta i tanke unutarnje teksture; specifična kombinacija inkluzija unutar svakog komada je jedinstvena.
Ukrasi od sintetičkih kristala imaju ujednačeniju kristalnu strukturu i ekstremno niske razine nečistoća, postižući stopu prijenosa svjetlosti do 96,5% uz minimalno raspršenje svjetlosti.

Struktura ornamenata prirodnog-oblika
Ovi se ukrasi temelje na prirodnim kristalnim nakupinama ili neobrađenom kamenju; podvrgavaju se samo jednostavnom čišćenju i ojačanju, čime se čuvaju njihove izvorne geološke strukturne značajke:

Tipični ornamenti kristalnih grozdova sastoje se od višestrukih heksagonalnih prizmatičnih kristala koji rastu zajedno na matičnoj kamenoj bazi. Strane prizme pokazuju dobro-razvijene vodoravne brazde, a završeci kristala tvore romboedrske-točke, potpuno očuvane linije cijepanja i prirodne oznake rasta.
Uzorci koji sadrže povezane minerale (kao što su hematit, azurit ili fluorit) čuvaju izvornu kristalizaciju i odnose vezanja između kvarca i pratećih minerala. Kontaktna površina između minerala pokriva najmanje 35% ukupne površine uzorka, jasno prikazujući slijed kristalizacije vođen temperaturnim gradijentima tijekom hidrotermalne mineralizacije.